Paradajz

Šta je paradajz

Paradajz, kod nas poznat i kao rajčica, je plod koji je osnova prelive, salata i sosova u našoj kuhinji. Zreo, ljetni paradajz, ubran sa stabla, je sladak, sočan i mirisan, i ne može se zamijeniti onim koji se kupuje zimi, gledan, bez ukusa. U kuhinji se koristi svež, kuvan, pečen i sušen, i u svakom obliku daje drugi karakter.

Nutritivna vrijednost

Sto grama sirovog paradajza ima samo 18 kalorija, 0,9 grama bjelančevina, 3,9 grama ugljenih hidrata, 0,2 grama masti i 1,2 grama vlakana. Bogat je vitaminom C, oko 14 miligrama na 100 grama, i kalijumom. Glavno bogatstvo paradajza je likopen, antioksidans koji mu daje crvenu boju, i koji se bolje apsorbuje kada je paradajz kuvan, sa malo ulja. Zato se kuvan paradajz, u prelivu i u sosu, često smatra zdravijim od sirovog.

U kuhinji

Svež paradajz se služi u salatama, sa krastavcem, lukom i sirom, sa uljem i sirćetom. Kuvan paradajz je osnova prelive za sarmu, za punjene paprike, za meso u sosu. Pečen paradajz se ljušti i stavlja u ajvar i u zimnicu. Sušen paradajz, u ulju, sa bosiljkom i belim lukom, daje dubinu zimskim čorbama. Paradajz pire, od kuvanog i propasiranog paradajza, je osnova mnogih jela, i treba ga imati u kuhinji uvijek.

Skladištenje

Paradajz se čuva na sobnoj temperaturi, do nedjelju dana, ako je zreo. Ne treba ga držati u frižideru, jer hladnoća mijenja ukus, gubi slatkoću i aromu, i mijenja teksturu, postaje brašnast. Zato paradajz koji se jede sirov, treba da bude na sobnoj temperaturi. Paradajz koji se kuva, može se držati u frižideru, jer se promjena ukusa ne primeti u kuvanom jelu. Zreo paradajz se može zamrznuti, oguljen i seckan, za zimske čorbe i umake.

Zdravlje

Paradajz je bogat likopenom, koji se povezuje sa smanjenim rizikom od srčanih bolesti i nekih vrsta raka. Vitamin C podržava imunitet, a kalijum povoljno deluje na pritisak. Paradajz je niskokaloričan i bogat vodom, pa je dobar za osobe koje paze na težinu. Za osobe sa osetljivim želucem, sirov paradajz, posebno sa koricom, može biti nadražujuć, pa se u tim slučajevima kuva ili se skida korica.

Recepti u kojima se koristi

Punjene paprike se kuva u prelivu od paradajza, gdje meso i pirinač upijaju kiselu slatkoću. Sarma uzima paradajz pire u tečnosti, za boju i dubinu. Šopska salata koristi svež paradajz, seckan na kocke, sa krastavcem i sirom. Begova čorba ne koristi paradajz, ali mnoge druge čorbe ga imaju, kao osnovu. Uz meso sa roštilja, paradajz se služi svež, seckan, sa lukom i uljem, kao osvježenje.

Zanimljivosti

Paradajz je došao u Evropu iz Amerike, i dugo se smatrao ukrasnom biljkom, jer su ljudi vjerovali da je otrovan, zbog veze sa otrovnim pomoćnicama. Tek u devetnaestom vijeku postaje široko prihvaćen u ishrani. Postoji na stotine sorti, od malih čeri do velikih goveđih srca, i svaka ima svoju namenu. Sorte za salatu su sočnije i slađe, sorte za kuvanje su mesnate i manje sočne, pa se biraju prema jelu, jer to mijenja rezultat, kao i kod krompira.

Kupovina i izbor

Prilikom kupovine paradajza, birajte one koji su teški za svoju veličinu, čvrsti, ali ne tvrdi, sa zategnutom korom, bez mekih mrlja. Miris je važan, zreo paradajz miriše na paradajz, na travu, na ljeto, dok onaj bez mirisa je ubran nezreo i neće ga dobiti ni u kuhinji. Boja zavisi od sorte, ali ravnomerna, bez zelenih mrlja, je znak zrelosti.

Ljetni paradajz, ubran na vrhuncu, je sladak i sočan, i ne može se uporediti sa zimskim, koji se uzgaja u staklenicima i gledan, bez ukusa. Zato se paradajz za preliv, za sos, za ajvar, pravi u ljeto i jesen, kada je najbolji, i čuva u teglama ili zamrznut, za zimu. Ko ima baštu, gaji paradajz, jer razlika je ogromna.

Sorte se biraju prema nameni. Za salatu, krupne, sočne, slatke, goveđe srce ili bifs. Za kuvanje, mesnate, manje sočne, koje daju gust preliv. Za ajvar, one mesnate, crvene, sa malo vode. Prodavac na pijaci najčešće zna sortu, pa pitajte, jer to mijenja jelo više nego što se čini, kao i kod krompira i paprike.